Zvonar crkve Notre Dame (eng. The Hunchback of Notre Dame) je američka animirana glazbena komedija-drama iz 1996. koju je producirao Walt Disney Feature Animation, a Walt Disney Pictures ga je u kinima pustio 21. lipnja 1996. godine. Film, koji je 34. dugometražni animirani film u Disneyjevom animiranom kanonu, se djelomično temelji na istoimenom romanu Victora Hugoa, ali je promijenjena većina sadržaja kako bi bio više prilagođen obiteljskoj publici. U središtu radnje su Esmeralda, romska plesačica; Claude Frollo, moćni i nemilosrdni ministar pravosuđa koji žudi za njom i planira počiniti genocid ubijanjem svih Roma koji žive u Parizu; Quasimodo, protagonist, dobrodušni i deformirani zvonar Notre Damea, koji obožava Esmeraldu; i Phoebus, viteški, ali bez poštovanja vojni kapetan, koji gaji naklonost prema Esmeraldi.
Film su režirali Kirk Wise i Gary Trousdale, redatelji Ljepotice i zvijeri, a producirao Don Hahn, producent Ljepotice i zvijeri i Kralja lavova. Scenarij za animaciju napisali su Irene Mecchi i Jonathan Roberts, koji su prethodno radili na Kralju lavova, te Tab Murphy, Bob Tzudiker i Noni White, koji će napisati scenarij za Tarzana. Za pjesme za glazbeni film skladali su Alan Menken i Stephen Schwartz, a u filmu su glasove pozajmili Tom Hulce, Demi Moore, Kevin Kline, Paul Kandel, Jason Alexander, Charles Kimbrough, David Ogden Stiers, Tony Jay i Mary Wickes (u svojoj posljednjoj filmskoj ulozi). Pripada eri poznatoj kao Disneyjeva renesansa.
Zvonar crkve Notre Dame premijerno je prikazan 19. lipnja 1996. u New Orleans Superdomeu, a širom svijeta je pušten 21. lipnja 1996. Dobio je pozitivne kritike kritičara i postigao je uspjeh na blagajnama, zaradivši više od 325 milijuna dolara diljem svijeta.
Izravan video nastavak Zvonar crkve Notre Dame II objavljen je 2002. Mračniju, gotičku kazališnu adaptaciju filma je napisao i režirao James Lapine, a producirala Walt Disney Theatrical u Berlinu, Njemačka kao Der Glöckner von Notre Dame koja se prikazivala od 1999. do 2002. godine.
Hrvatska sinkronizacija još ne postoji.
Radnja[]
Film počinje u Parizu iz 15. stoljeća s Clopinom, romskim lutkarom, koji skupini djece priča priču o Zvonaru iz Notre Damea ("The Bells of Notre Dame"). Priča počinje 1462. godine kada se tri Roma ilegalno ušuljaju u Pariz, ali ih u zasjedi dočeka eskadrila vojnika koji rade za suca Claudea Frolla, ministra pravosuđa i de facto vladara Pariza. Romkinja pokušava pobjeći sa svojom bebom, ali Frollo je progoni misleći da žena nosi ukradenu robu. Uspijeva mu nakratko izbjeći kako bi stigla u Notre Dame. Ona lupa po vratima, moleći za utočište, ali Frollo je sustiže i zgrabi zamotuljak iz njezinih ruku, pritom je šutnuvši i uzrokujući da padne i smrtno udari glavom o stepenice Notre Damea. Frollo tada vidi da je "ukradena roba" njezin sinčić, koji je deformiran, i proglašava bebu "čudovištem". Uočava obližnji bunar i pokušava baciti bebu u njega, ali Arhiđakon se pojavljuje i zaustavlja ga. Arhiđakon ga optužuje za ubojstvo nedužne žene i pokušaj ubojstva novorođenčeta, no Frollo poriče da je u krivu, govoreći da mu je savjest čista, ali Arhiđakon izjavljuje da može lagati sam sebi koliko god hoće, ali ne može sakriti svoj zločin od "očiju Notre Damea" (kipovi svetaca izvan katedrale). Bojeći se za svoju dušu i kako bi iskupio svoj grijeh, Frollo nevoljko pristaje odgajati deformirano dijete kao svoje, skrivajući ga u zvoniku katedrale i dajući mu ime Quasimodo. Napominje da bi mu dijete jednog dana moglo biti od koristi.
Dvadeset godina kasnije, Quasimodo je izrasao u ljubaznog, ali izoliranog mladića zaposlenog kao zvonar Notre Damea. Jedino društvo prave mu tri gargojla, Victor, Hugo i Laverne, te golubovi koji se smjeste u katedrali. Frollo mu stalno govori da je on čudovište koje bi odbacio bezbrižni vanjski svijet. Iako vjeruje Frollu, Quasimodo još uvijek žudi izaći van makar i na jedan dan ("Out There"), te se raduje što će vidjeti Festival budala sa balkona crkve. Quasimodovi prijatelji inzistiraju na tome da otiđe na festival, no Quasimodo ih podsjeća da ne može napustiti toranj jer je Frollo to zabranio. Quasimodo zamalo odlazi, ali Frollo stiže baš u tom trenutku i naljuti se što Quasimodo želi ići na festival, no on ističe da Frollo ide svake godine. Frollo objašnjava da ide jer je javni dužnosnik unatoč tome što mrzi svaku sekundu toga. On podsjeća Quasimoda da ga nitko ne bi volio zbog njegovog izgleda i kako bi nakon što ga je majka "napustila" prema njemu loše postupali da ga Frollo nije primio k sebi. Prije odlaska, Frollo podsjeća Quasimoda da je zvonik njegovo jedino sigurno utočište. Unatoč ovim upozorenjima, Quasimodo i dalje želi vidjeti grad i planira se iskrasti iz katedrale kako bi prisustvovao Gozbi ludaka.
U međuvremenu, kapetan Phoebus, koji je bio u ratu, vratio se u Pariz kako bi služio kao Frollov novi kapetan straže. Očara ga romska plesačica Esmeralda koja nastupa sa svojom ljubimicom kozom Djali. Kad je optužena za krađu novca koji je zaradila plesom, Phoebus odvlači pažnju stražara koji je maltretiraju. U Palači pravde se Phoebus susreće s Frollom, koji nakon što je čuo za njegov ratni rekord očekuje da Phoebus bude savršena zamjena za njegovog posljednjeg kapetana i objašnjava da će Phoebusov posao biti da mu pomogne u iskorijenjivanju Roma iz Pariza - zadatak koji je i sam pokušavao učiniti posljednjih 20 godina. Frollo je čuo za njihovo sigurno utočište zvano Dvor čuda.
Quasimodo se šulja do gradskog trga i nalazi mjesto u prvom redu kako bi vidio voditelja ceremonije ("Topsy Turvy"), sve dok slučajno ne naleti na Esmeraldin šator. Ona mu pomaže ustati i daje mu komplimente za njegovu "masku". Frollo stiže na festival u pratnji Phoebusa i njegovih stražara. Gomila je opčinjena Esmeraldom i njezinim plesom - nitko više nego Frollo, Phoebus i Quasimodo. Nakon plesa, Clopin najavljuje natjecanje za kralja budala, a Esmeralda izvlači Quasimoda na pozornicu da se pridruži natjecanju. Ona i gomila su šokirani kad shvate da Quasimodovo lice nije maska, a Frollo se razljuti kad vidi da ga Quasimodo nije poslušao da prisustvuje festivalu. Isprva je Quasimodo posramljen i pokušava sakriti lice, ali Clopin smiri uzbunjenu gomilu podsjećajući ih da su tražili najružnije lice u Parizu i pronašli su ga. Quasimodo je okrunjen za kralja budala i paradirao je trgom, primajući klice, pohvale i poljupce.
Radost je, međutim, kratkog vijeka kada stražari poćnu se rugati njegovom izgledu i publika se tome ubrzo pridruži, vezujući Quasimoda kako bi ga mogli nastaviti ismijavati i ponižavati. Quasimodo očajnički doziva svog gospodara u pomoć, no Frollo ga ignorira, te čak i zadržava Phoebusov pokušaj da zaustavi okrutnost. Gomila se zaustavlja tek kada ljubazna Esmeralda oslobodi Quasimoda njegovih stega i otvoreno prkosi Frollu. Zatim baca Quasimodovu krunu na Frolla, smatrajući ga najvećom budalom. Sudac odmah naređuje njezino uhićenje, ali ona bježi uz pomoć gomile, svojih sunarodnjaka Roma, akrobacija i nekoliko iluzija, koje Frollo naziva "vještičjim". Frollo se tada suočava s Quasimodom i šalje ga natrag u katedralu prije nego što naredi Phoebusu da mu dovede Esmeraldu živu.
Esmeralda slijedi Quasimoda kako bi ga pronašla, ali nju slijedi Phoebus. Njih dvoje se nakratko sukobe, a Phoebus se brani dok je pokušava uvjeriti da joj ne želi ništa nauditi. Phoebus izjavljuje da je odbija uhititi unutar katedrale, uvjeravajući Esmeraldu da joj je prijatelj. Nakon što se njih dvoje upoznaju, Frollo ulazi unutra i naređuje Phoebusu da je uhiti, ali Phoebus ju pokriva govoreći da je zatražila "utočište", te stoga ne može biti uhićena sve dok je u Notre Dameu. Frollo konačno odlazi kada Arhiđakon intervenira, ali ne prije nego što zgrabi Esmeraldinu ruku i zaprijeti joj. Optužuje u da mu izvrće um i daje mu nesvete misli. On odlazi, ali ne prije nego što upozori Esmeraldu da će je njegovi ljudi uhvatiti u trenutku kada pokuša pobjeći iz katedrale. Arhiđakon savjetuje Esmeraldi da više ne ljuti Frolla, dok ona izražava svoju frustraciju činjenicom da niti jedna osoba iz gomile nije pomogla Quasimodu jer je drugačiji. Arhiđakon joj kaže da joj možda netko unutar crkve može pomoći da "ispravi sve nepravde ovoga svijeta". Esmeralda se pomoli za sve one koji pate ("God Help the Outcasts"), a posebno za svoj narod, koji je izopćenik u društvu. Quasimodo sluša njezinu molitvu, no kada ga ona vidi on posrne i trči natrag u svoju kulu, Esmeralda ga slijedi i pokušava se ispričati za svoju ulogu u otkrivanju Quasimodovog lica gomili. Esmeralda pokazuje istinsku ljubaznost i hvali Quasimoda za njegov umjetnički talent, sklapajući prijateljstvo sa zvonarom. Quasimodo joj pokazuje svoj dom, uključujući svoj drveni grad, gargojle, zvona (koja predstavlja imenom) i pogled s vrha tornja. On je čak poziva da ostane, ali ona tvrdi da ne može. On izjavljuje da ona nije nimalo nalik Romima Frollu o kojima mu je pričao. Ona pita kako je okrutan čovjek poput Frolla mogao odgojiti slatkog čovjeka poput Quasimoda. Quasimodo objašnjava da ga je Frollo primio kad nitko drugi zbog njegova izgleda. Esmeralda čita Quasimodovoj ruci s dlana i govori mu da on uopće nije čudovište. Zatim ga pita misli li da je zla, na što on odlučno odgovara da je dobra i ljubazna prema njemu. U znak zahvalnosti što mu je pomogao u gomili, Quasimodo pomaže Esmeraldi da pobjegne iz Notre Damea. Zauzvrat, Esmeralda ga poziva da napusti Notre Dame s njom, ali on odbija zbog onoga što se dogodilo tog dana i kaže da je katedrala njegov dom. Prije odlaska, Esmeralda obećava da će posjetiti i daje Quasimodu kartu do romskog skrovišta, Dvora čuda, u slučaju da mu ikad zatreba utočište izvan Notre Damea.
Nakon što se Quasi vratio u kulu, susreće Phoebusa, koji traži Esmeraldu. Quasimodo je ljut kad vidi kako mu stražar pretražuje toranj i zahtijeva da ode. Phoebus objašnjava da mu je žao što je zarobio Esmeraldu u crkvi i da ju je samo htio zaštititi od ozljeda. Prije odlaska, Phoebus kaže Quasimodu da kaže Esmeraldi da je sretna što ima prijatelja poput Quasimoda. Natrag u kuli, tri gargojla komentiraju kako je dobro branio "svoju djevojku". Isprva se Quasimodo smije toj ideji, misleći da nema nade za ljubav zbog svog izgleda, ali nedugo zatim zaključuje da ako ga jedna osoba može voljeti onakvog kakav jest, onda možda ipak ima pravu sreću u svojim rukama ("Heaven's Light").
Natrag u Palači pravde, Frollo počinje shvaćati svoje požudne osjećaje prema Esmeraldi i moli se djevici Mariji da ga oslobodi takvih osjećaja kako bi izbjegao vječno prokletstvo ("Hellfire"). Tijekom svoje molitve, on sve više i više krivi Esmeraldu za paljenje takvih osjećaja u njemu, i zaključuje svoju molitvu željom da ona bude ili uništena ili da bude njegova.
Sljedećeg jutra Frollo pokreće potragu za Esmeraldom po cijelom gradu i naređuje Phoebusu da pronađe Rome koji se skrivaju po gradu. Frollo nudi zarobljenim Romima sve veći broj srebrnjaka za informacije o Esmeraldi, ali nitko ne oda njezinu lokaciju i Frollo ih zatvara. Kada Frollo naredi da se mlinarova obitelj živa spali u kući jer su primili Rome, Phoebus prkosi sucu i spasi obitelj kada Frollo zapali kuću. Frollo naređuje Phoebusa da se pogubi zbog izdaje. Esmeralda, koja promatra iz blizine, baca kamen na Frollovog konja, uzrokujući smetnju koja omogućuje Phoebusu da pobjegne. Nakon što ga je pogodila strijela, Phoebus pada u rijeku Seinu i Frollo ga ostavlja da umre, ali ga spašava Esmeralda, koja ga odvodi u Notre Dame u utočište.
Potraga ne daje rezultate i Frollo razmišlja kako je Esmeralda uopće mogla pobjeći iz katedrale, na kraju zaključivši da joj je Quasimodo morao pomoći.
U međuvremenu, u zvoniku, Quasimodo gleda kako grad gori, zabrinut za Esmeraldu. Victor, Hugo i Laverne uvjeravaju Quasimoda da je Esmeralda na sigurnom i potiču ga da joj kaže kako se osjeća jer ima mnogo toga za ponuditi ("A Guy Like You"). Kad Esmeralda stigne, Quasimodo osjeti olakšanje kad je vidi, no tada ga upoznaje s Phoebusom i moli Quasimoda da ga sakrije dok se ne oporavi od ozljeda. Unatoč slamanju srca dok gleda Esmeraldu i Phoebusa kako izražavaju svoje osjećaje jedno prema drugome ("Heaven's Light- reprise"), Quasimodo obećava Esmeraldi da će ga zaštititi. Djali ih upozorava na Frollov dolazak, a Quasimodo ih šalje drugim putem, a zatim skriva onesviještenog Phoebusa ispod svog radnog stola. Kad Frollo stigne u toranj se naslutiti jer zna da Quasimodo nešto skriva. Primijetivši drvenu figuru Esmeralde koju je napravio Quasimodo, Frollo otkriva da zna da je Quasimodo pomogao Esmeraldi da pobjegne i tvrdi da je grbavac kriv što Paris gori, a Esmeraldu naziva Cigankom koja nije sposobna voljeti. Dok odlazi, sudac blefira da zna gdje je Dvor čuda i da ga namjerava napasti u zoru. Nakon što Frollo ode, Phoebus traži Quasimodovu pomoć u pronalaženju dvora prije Frolla. Isprva Quasimodo ne želi ići zbog straha od Frolla i ljubomore na Phoebusa. Phoebus je razočaran Quasimodovim stavom i odlazi, no na kraju, Quasimodo zaključi da mora pomoći svom prijatelju, te susreće Phoebusa u podnožju katedrale kako bi mu pokazao amulet koji mu je dala Esmeralda. Nakon što Quasimodo shvati da je amulet karta, njih dvojica kreću u potragu za Dvorom čuda. Kad uđu unutra, Romi ih čekaju u zasjedi ("The Court of Miracles"), a njihov ih vođa Clopin zamalo objesi, optuživši ih da su špijuni. Spašeni su kada se Esmeralda umiješa i razjasni nesporazum. Phoebus upozorava dvor da Frollo planira izvršiti invaziju u zoru. Esmeralda poziva sve da odmah odu i svi se počinju pakirati, dok Esmeralda zahvaljuje Phoebusu što ih je upozorio. Phoebus shvaća Quasimodove osjećaje prema Esmeraldi i odaje mu sve zasluge. Iznenada se pojavljuje Frollova vojska i zarobljava sve Rome. On likuje što je Quasimodo napokon bio koristan. On ih poziva na lomaču sljedećeg dana (što je uvod u njihova pogubljenja - počevši od Esmeralde). Quasimodo moli svog gospodara da prestane, ali Frollo to ne želi i kaže svojim vojnicima da odvedu Quasimoda natrag do zvonika i tamo ga okovaju.
U zoru Frollo čita Esmeraldine zločine, optužujući je za vještičarstvo i proglašavajući kaznu smrću spaljivanjem. Daje Esmeraldi posljednju priliku da izabere njega ili vatru, ali ona pljuje u Frollovo lice. Gore u zvoniku, gargojli pokušavaju osloboditi Quasimoda, govoreći mu da ne odustaje, ali on ih odbija poslušati. Kažu mu da su mislili da je "načinjen od nečeg jačeg" od kamena, što nakon jednog trenutka dopire do Quasimoda, a on odlučuje spasiti Esmeraldu. Frollo zapali lomaču, a Quasimodo viče za nju i napinje svoje lance dok ih ne slomi. Zatim se spušta dolje do lomače i oslobađa Esmeraldu, koja je u tom trenutku bila bez svijesti od udisanja dima, dovodeći je do zvonika i vičući: "Utočište!" Dok Frollo grabi mač i naređuje svojim ljudima da zauzmu katedralu, Phoebus bježi i izaziva pobunu među građanima Pariza, kojima je dosta Frollove tiranije. Parižani oslobađaju Rome i nude im oružje, te na ulici dolazi do bitke između građanstva i Frollove vojske.
Quasimodo polaže Esmeraldu na svoj krevet i počinje se boriti protiv Frollovih vojnika bacajući na njih cigle i razne druge predmete. Frollo, međutim, ipak uspijeva provaliti i probiti se pored Arhiđakona. Quasimodo, vjerujući da je Esmeralda mrtva, kleči u suzama pored njezina tijela kad Frollo ulazi u sobu da ga ubije bodežom. Quasimodo, u svom bijesu, razoružava svog bivšeg skrbnika, tjerajući istinski strah u Frolla. Quasimodo izjavljuje da su ljudi poput Frolla jedini razlog zašto je svijet tako "mračan i okrutan". Esmeralda se osvijesti i pozove Quasimoda, a Quasimodo je zgrabi i pobjegne kad vidi da Frollo izvlači mač, još uvijek odlučan da ubije Esmeraldu. Sudac ih otjera na balkon, gdje svojim mačem zasiječe Quasimoda i Esmeraldu. Frollo izražava svoju iritaciju i nedostatak iznenađenja što bi Quasimodo zaštitio Romnija, otkrivajući da je Quasimodova majka umrla pokušavajući ga zaštititi. Frollo tada koristi svoj ogrtač da povuče Quasimoda dolje, što rezultira time da obojica vise s ruba katedrale. Frollo uspijeva ponovno zauzeti nogu na izljevu gargojla dok Esmeralda pokušava pomoći Quasimodu da se vrati na balkon, očajnički ga držeći za ruku. Frollo podiže svoj mač u pripremi da udari Esmeraldu, dramatično parafrazirajući Bibliju s: "I udarit će zle i baciti ih u ognjenu jamu!" U tom trenutku gargojl puca, zbog čega Frollo gubi oslonac. Očajnički zgrabi gargojla koji izgleda kao da oživljava prije nego što se potpuno slomi, bacivši Frolla u rastaljeni metal i vatru ispod. Nakon što Frollo padne u smrt, Esmeralda gubi stisak nad Quasimodom, koji počinje padati, ali ga uhvati Phoebus na nižem katu. Nakon što se tri prijatelja ponovno ujedine, Esmeralda juri u Quasimodov zagrljaj dok se Phoebus povlači u stranu. Međutim, Quasimodo, shvaćajući da je voli samo kao prijateljicu, uvjeri Esmeraldu da bude s Phoebusom i blagoslovi njihovu vezu.
Dok građani slave svoju pobjedu nad Frollom, Esmeralda nježno pozove Quasimoda da im se pridruži. Quasimodo nevoljko izlazi iz katedrale kako bi se ponovno suočio s pukom. Ovaj put mu prilazi djevojčica, nježno ga dodiruje po licu i zatim ga grli. Clopin tada kliče Quasimoda, koji je pozdravljen kao heroj i konačno je prihvaćen u društvo. Clopin završava priču zagonetkom; "Što čini čudovište, a što čovjeka?", a Quasimodo je pobjedonosno nošen ulicama na ramenima svojih Parižana, presretan što je napokon jedan od njih ("The Bells of Notre Dame- reprise").
Glasovi[]
- Tom Hulce kao Quasimodo
- Demi Moore kao Esmeralda
- Heidi Mollenhauer kao Esmeralda (vokal)
- Tony Jay kao sudac Claude Frollo
- Kevin Kline kao kapetan Phoebus
- Paul Kandel kao Clopin
- Jason Alexander kao Victor
- Charles Kimbrough kao Hugo
- Mary Wickes kao Laverne
- David Ogden Stiers kao arhiđakon
Produkcija[]
Ideja za adaptaciju romana Zvonar crkve Notre-Dame došla je od izvršnog direktora za razvoj Davida Staintona 1993., koji je bio inspiriran da pretvori roman Victora Hugoa u animirani igrani film nakon što je pročitao adaptaciju stripa Classics Illustrated. Stainton je zatim predložio ideju tadašnjem predsjedniku studija Jeffreyu Katzenbergu. Nakon Ljepotice i zvijeri, Gary Trousdale, koji je iskoristio priliku da se odmori od režije provodeći nekoliko mjeseci razvijajući scenarije za Kralja lavova, odabran je za redatelja. Isprva, Trousdale i Kirk Wise su pokušali razviti animirani film temeljen na grčkom mitu o Orfeju pod nazivom Pjesma mora, prilagodivši ga tako da središnji lik bude grbavi kit i smjestiti ga u otvoreni ocean. Koncept se tvrdoglavo odbijao održati, no dok su radili na projektu pozvani su na sastanak s Katzenbergom. "Tijekom tog vremena," objasnio je Trousdale, "dok smo radili na njemu, primili smo poziv od Jeffreya. Rekao je, "Dečki, ostavite se svega – sada radite na Zvonaru." Prema Wiseu, vjerovali su da ima "veliki potencijal... sjajne nezaboravne likove, stvarno sjajan ambijent, potencijal za fantastične vizuale i puno emocija."
Produkcija filma započela je u ljeto 1993.. U listopadu 1993. redatelji Gary Trousdale i Kirk Wise, umjetnički direktor David Goetz, Roy Conli, Ed Ghertner, Will Finn, Alan Menken i Stephen Schwartz otputovali su na deset dana u Pariz, Francuska; tri su dana bila posvećena istraživanju crkve Notre Damea uključujući privatni obilazak rijetko viđenih mjesta poput stvarnih prolaza, stubišta, tornjeva i skrivene sobe unutar koje je Hugo smjestio svoje radnje. Također su uključeni posjeti Palači pravde i izvornoj lokaciji Dvor čuda.
Pisanje[]
Spisateljica Tab Murphy uključena je da napiše scenarij i rano je odlučeno da će Quasimodo biti središte priče, kao što je bio u prošlim igranim adaptacijama. Ljubavna priča između Quasimoda i Esmeralde izvorno je zamišljena, prema Murphyju, ali "odlučili smo Phoebusa učiniti herojskijim i središnjim u priči. Iz te je odluke izrasla ideja o nekoj vrsti trokuta između Quasimoda, Esmeralde i Phoebusa." Neki od ključnih likova romana u potpunosti su odbačeni dok su gargojli iz Notre Damea dodani priču Trousdalea i Wisea, a prikazani su kao komični prijatelji i Quasimodovi povjerenici kao što je sugerirano u romanu, gdje glasi "Ostali kipovi, oni čudovišta i demona, nisu osjećali nikakvu mržnju prema Quasimodu...Sveci su bili njegovi prijatelji i blagoslovili su ga, čudovišta su bila njegovi prijatelji i štitila su ga. Stoga bi im on izlio svoje srce."
Jedna od prvih promjena učinjenih kako bi se udovoljilo Disneyjevom zahtjevu bila je pretvaranje zlobnog Claudea Frolla u suca, a ne arhiđakona, čime je izbjegnuta vjerska osjetljivost u gotovom filmu. "Dok smo istraživali likove, posebno Frolla, svakako smo pronašli mnogo povijesnih paralela s vrstom manije koju je imao: Konfederacijski jug, nacistička Njemačka, odaberite sami", objasnio je Wise. "Te su stvari utjecale na naše razmišljanje." Producent Don Hahn procijenio je da je jedna inspiracija za Frolla pronađena u izvedbi glumca Ralpha Fiennesa kao Amona Goetha u filmu Schindlerova lista, koji ubija Židove, a ipak žudi za svojom židovskom sluškinjom. Za uvodnu sekvencu, veteran Disneyeve priče Burny Mattinson konstruirao je učinkovitu sekvencu koja je pokrila mnogo izlaganja, iako je predsjednik studija Jeffrey Katzenberg smatrao da nešto nedostaje. Nakon prijedloga Stephena Schwartza da se sekvenca uglazbi, francuski animatori Paul i Gaëtan Brizzi napravili su scenarij sekvence na Menkenovu i Schwartzovu glazbu što je rezultiralo "Zvonima Notre Dame". Tekstopisac Stephen Schwartz također je blisko surađivao sa scenarističkim timom čak sugerirajući da bi publiku trebalo ostaviti da se pita kakav će biti ishod onoga što bi Phoebus učinio prije nego što ugasi baklju u vodi prkoseći Frollu. Drugi je bio, nimalo iznenađujuće, zaključak filma. Dok je Frollova smrt zadržana – i, doista, još užasnija – i Quasimodo i Esmeralda pošteđeni su svoje sudbine i sretan im je kraj. Ovaj revidirani završetak djelomično se temeljio na libretu Victora Hugoa za operu Grbavac, u kojoj je dopustio kapetanu Phoebusu da spasi Esmeraldu od njezina pogubljenja.
Animacija[]
Uz Pocahontas, rad na scenariju za film bio je među prvima proizvedenim za animirani film u novoj zgradi Disney Feature Animation uz glavno Disneyjevo zemljište u Burbanku, koja je posvećena 1995. Međutim, kako je zgrada Feature Animation bila zauzeta sa Kraljem lavova i Pocahontas u to vrijeme, angažirano je više animatora iz Kanade i Ujedinjenog Kraljevstva da se pridruže produkciji tim za Zvonara, a kako je faza razvoja napredovala, većina cijelog tima za animaciju preseljena je u veliko skladište na Airwayu u Glendaleu, Kalifornija. Kako su se Disneyjevi umjetnici priča, ekipa za izradu rasporeda i animatori preselili u svoje nove prostorije, odlučili su zgradu nazvati "Utočište".
Od Tko je smijestio zecu Rogeru, drugi animatori koje je angažirao Disney Feature Animation bili su iz Njemačke, Francuske, Irske, a dodatni iz Kanade bili su uključeni u pružanje zadataka animacije u nedavno otvorenom satelitskom studiju, Walt Disney Animation Paris, od čega je urađeno oko 20 posto filma. U međuvremenu, dok je Walt Disney Feature Animation Florida pripremao svoju prvu vlastitu produkciju tada pod nazivom Legenda o Mulan, najmanje sedam animatora napisalo je oko četiri minute ekranskog vremena, uglavnom uključujući Frolla i Quasimoda. Umjetnici za raspored, čišćenje i posebne efekte pružili su dodatnu podršku.
Za postizanje masovnih scena velikih razmjera, posebno za sekvencu Gozbe budala i vrhunac filma, računalna animacija korištena je za stvaranje šest tipova likova - muškaraca i žena prosječne težine, debelih ili mršavih - koji su programirani i dodijeljena im 72 specifična pokreta u rasponu od skakanja i pljeskanja. Digitalna tehnologija također je omogućila vizualni pregled koji je Quasimoda oslobodio da juri oko katedrale i lebdi oko trga kako bi spasio Esmeraldu.
Glazba[]
Filmska podloga za film uključuje glazbenu podlogu koju je napisao Alan Menken i pjesme koje su napisali Menken i Stephen Schwartz. Pjesme uključuju "The Bells of Notre Dame" za Clopina, "Out There" za Quasimoda i Frolla, "Topsy Turvy" također za Clopina, "God Help the Outcasts" za Esmeraldu, "Heaven's Light" za Quasimoda, "Hellfire" za Frolla, "A Guy Like You" za gargojle i "The Court of Miracles" za Clopina i Romi.
Tri pjesme napisane za film odbačene su tijekom procesa izrade scenarija i nisu korištene: "In a Place of Miracles", "As Long As There's a Moon" i "Someday", kandidat za zamjenu "God Help the Outcasts". Iako nije uključena u glavni dio filma, "Someday" se čuje preko odjavne špice u izvedbi R&B grupe All-4-One u sjevernoameričkom izdanju na engleskom, i Eternal u britanskoj engleskoj verziji. Luis Miguel snimio je verziju za latinoameričku španjolsku verziju, koja je postala veliki hit u Meksiku.
Kritike[]
Internetska stranica za prikupljanje recenzija Rotten Tomatoes dala je filmu pozitivnu ocjenu od 73% na temelju 51 kritike uz konsenzus koji navodi: "Disneyev pogled na klasik Victora Hugoa je dramatično neujednačen, ali njegovi snažni vizualni elementi, mračne teme i poruka tolerancije čine dječji film sofisticiranijim od prosjeka." Filmski kritičar Chicago Sun-Timesa Roger Ebert nagradio je film s 4 zvjezdice, nazvavši ga "najboljim Disneyjevim animiranim dugometražnim filmom od Ljepotice i zvijeri – vrtložna, poletna, uzbudljiva priča s dirljivom porukom koja proizlazi iz komedije i pjesme". U svojoj pisanoj recenziji za Chicago Tribune, Gene Siskel je filmu dodijelio 3½ (od moguće 4) zvjezdice, opisujući film kao "iznenađujuće emotivnu, pojednostavljenu verziju romana Victora Hugoa" s "efektivnim pjesmama i, da, ukusnim komadićima humora". Owen Gleiberman iz Entertainment Weeklyja ocijenio je film ocjenom A u svojoj recenziji i označio ga: "najbolji od Disneyjevih 'ozbiljnih' animiranih filmova u eri multipleksa, (...) emocionalno zaokružena bajka koja balansira tamu i sentimentalnost, patos i trijumf, s neobičnom gracioznošću".
Richard Corliss iz Timea pohvalio je film, dajući pozitivnu recenziju i izjavivši da je "rezultat velika crtana katedrala, koja vrvi gargojlima i izdajama, beznadnom ljubavi i izmučenom požudom" i također je rekao, "Alan Menken i Stephen Schwartz napisali su najveću, najimpozantniju glazbu dosad za animirani film". Charles Spencer iz The Daily Telegrapha dao mu je pozitivnu recenziju, rekavši: "Uzbudljivo je dramatičan i na trenutke zaboravite da uopće gledate crtić... Blještava poslastica". Variety je također dao pozitivnu recenziju filmu, rekavši da "Zvonar ima mnogo toga za diviti se, a ne samo rizik da se uopće napravi takvo umanjivanje priče" i također rekavši: "novi film bi trebao dodatno osigurati Disneyjevu dominaciju u animaciji, a poznavatelji žanra, stari i mladi, imat će u čemu uživati".
Također se baveći mračnijim temama filma, The Daily Mail nazvao je Zvonara crkve Notre Damea "Disneyjevom najmračnijom pričom, s prožimajućom atmosferom rasne napetosti, vjerske netrpeljivosti i mafijaške histerije" i "najboljom verzijom Hugova romana dosad, remek-djelom crtanog filma i jednim od velikih filmskih mjuzikla". Janet Maslin je u svojoj recenziji The New York Timesa napisala: "U filmu koji ima uočljive, željne sličnosti s drugim nedavnim Disneyjevim hitovima, herkulovski rad filmaša zasjenjen je Sizifovim problemom. Jednostavno ne postoji način da oduševite djecu verzijom ove priče koja će se osjećati dobro."
Nakon otvaranja u Francuskoj u ožujku 1997., francuski kritičari su primili film kao "sjajan, uglavnom pozitivan". Francuski kritičari i publika čak su pronašli odjek u filmu kada je preslikao događaj iz stvarnog života iz kolovoza 1995. kada je francuska policija upala u parišku crkvu i odvela više od 200 ilegalnih imigranata koji su tražili utočište od deportacije. "Teško je ne pomisliti na nedokumentirane imigrante St. Bernarda kada Frollo pokuša pomesti rulju", napisao je jedan recenzent.
Medijska datoteka[]
Galerija[]
Zanimljivosti[]
- Ovo je drugi od tri Disneyjeva filma u kojima su surađivali Alan Menken i Stephen Schwartz, prvi je Pocahontas, a treći Enchanted.
- Ovo je bio prvi Disneyjev animirani film koji je imao produkcijski proračun od oko 100 milijuna dolara u to vrijeme, sve do Tarzana tri godine kasnije.
- Prema pjesmi "Topsy Turvy", radnja se odvija tijekom i nakon 6. siječnja. Međutim, u atmosferi nema znaka da je zima.
- Mnogi obožavatelji Disneya ovaj film smatraju jednim od najmračnijih Disneyevih filmova zbog tema kojima se bavi, uključujući rasizam i napastovanje.
- Izvorni prijedlog za film prikazuje Phoebusa kao lika sličnijem Gastonu, opisanu kao vojnika s "glavom balvana", dok je Quasimodo bio pjesnik i fokus je bio na ljubavnoj priči između njega i Esmeralde. To se promijenilo nakon što je Tab Murphy preuzela mjesto pisca. Nakon nekoliko mjeseci rada na projektu, Murphy je odlučila da bi se Quasimodova priča trebala više usredotočiti na stjecanje prihvaćanja ljudi i uključiti više tema iz stvarnog romana.
- U nekoliko su se točaka Disneyevi rukovoditelji zalagali za kraj u kojem će Quasimodo i Esmeralda završiti zajedno. To je bilo zbog negativnih reakcija testne publike na završetke ranih isječaka filma, pri čemu su neki smatrali prikaz Quasimodove nesposobnosti da osvoji Esmeraldinu naklonost previše uznemirujućim i pesimističnim, unatoč temi "unutarnje ljepote". Međutim, pisci su se borili da održe ovu ideju, jer su smatrali da bi mogla zasjeniti Quasimodov stvarni put prihvaćanja od strane ljudi i prevladavanja Frollovog utjecaja. Bili su zabrinuti da bi definiranje Quasimodove vrijednosti time što bi on ostvario romantičnu vezu potkopalo njegovo putovanje. Nakon mnogo prepisivanja, predložen je kompromis: Esmeralda će privremeno izabrati Quasimoda umjesto Phoebusa, priznajući njegovo junaštvo. Međutim, Quasimodo bi na kraju shvatio da Esmeraldu voli samo kao prijateljicu i odstupio bi, dopuštajući joj da bude s Phoebusom. Ova je rezolucija osmišljena da se čini kao Quasimodova vlastita odluka i da pokaže da je sposoban "dobiti djevojku" ako to uistinu želi. Osim toga, romansa između Esmeralde i Phoebusa je montirana u posljednjoj trećini filma. Njihova ljubavna pjesma, Phoebusovo sudjelovanje u posljednjoj bitci s Frollom i podzaplet vjenčanja su uklonjeni jer je testna publika osjećala previše simpatije prema Quasimodu da bi cijenila romantične trenutke između dvoje ljubavnika. Neki su gledatelji čak smatrali likove nesimpatičnima jer nisu prepoznali Quasimodove prave osjećaje. Kako bi se to riješilo, dodana je scena u kojoj Phoebus priznaje Quasimodove osjećaje prema Esmeraldi i odaje mu priznanje, pokazujući da Phoebus vidi Quasimoda kao sebi ravnog i spreman je odstupiti za njegovo dobro, osiguravajući da zvonar ni na koji način ne bude "izigran" što se tiče njegovog sretnog završetka.
- Filmaši su nakratko razmišljali o ubijanju Quasimoda, budući da je to njegova sudbina u izvornom romanu. Prvotno ga je trebao izbosti Frollo, a onda se Esmeralda osvijesti i pokušava ga spasiti ubivši Frolla. Phoebus se tada trebao naći s njima, a Quasimodova posljednja želja bila je posljednji put zazvoniti zvona. Odvode ga do zvona, zatim mu Esmeralda i Phoebus pomažu zvoniti u zvona dok umire. Posljednji kadar uključivao bi Esmeraldu i Phoebusa kako plaču nad svojim najboljim prijateljem dok ljudi u Parizu navijaju za njihov uspjeh, nesvjesni Quasimodove smrti. Međutim, glavni scenarist filma Tab Murphy tvrdi da su ove informacije samo glasine, jer je Disney od prvog dana postavio pravilo da film mora imati "sretan kraj", a ubojstvo Quasimoda ili Esmeralde nikada nije bilo na stolu.
- Filmaši su prvotno htjeli da Esmeralda ubije suca Frolla kako bi spasila Quasimoda. Esmeralda bi skočila na izbočinu i zgrabila Quasimodovu ruku. Sudac Frollo bi pokušao ubiti Quasimoda svojim mačem, a onda bi Esmeralda izbacila suca Frolla iz katedrale, zbog čega bi Frollo pao u smrt. Ta je ideja naposljetku napuštena, jer se smatralo neprikladnim da junakinja ubije negativca u obiteljskom filmu i zbog toga je film možda dobio ocjenu PG-13. Iako su njihovi strahovi vjerojatno bili neutemeljeni, budući da junakinja Disneyjeva animiranog filma Mulan iz 1998. doista ubija negativca iz svog filma, a taj je film također dobio ocjenu G.
- Ovo je prvi Disneyjev animirani film u kojem glavna muška (Quasimodo) i ženska (Esmeralda) ne završavaju zajedno, jer u ovom slučaju glavna ženska uloga završava s nekim drugim (Phoebus).
- U 2019. objavljeno je da se radi na adaptaciji uživo pod nazivom Hunchback. Međutim, slično odbijanju Pocahontas, Alan Menken je u svibnju 2023. sugerirao da je daljnji razvoj zastao i zaključio da je "trenutačno u ovom limbu".